|
by:Empat  Kako to obicno biva i kod sasvim obicnih aktuelnih tema, bilo to da je komsija slomio nogu ili ipak mozda nesto globalno, kao sto je i ova tema u koju upravo uvodim, ovih dana, jedna od onih koje su odjeknule svijetom bila je vijest o hapsenju jos jednog ratnog zlocinca. Mozda je nesto takvo apsurdno porediti sa „komsijinom slomljenom nogom“, ali valjda nije ni puno apsurdnije kriviti tek par njih za neke vise nego – fascinantne brojke – kako u Europi znaju cesto reci nakon nove iskopane grobnice. Svijet je opet, nakon vec toliko vremena, pogledao u oci covjeka koji je svima ostao nesto duzan... jedni se nece smiriti dok pravda ne bude zadovoljena, „u ovom ili onom svijetu“ kako to cesto kazu... a drugi ga opet kunu u ime obecanja koje im nije ispunio ili ga krive sto im je obraz ukaljao pred svijetom... ne krive ti „drugi“ sve njih, ali eto, ovog krive izgleda... Takva vijest na jednom balkanu nije prosla bez jakih emocija, bilo to slavlje na ulicama glavnog grada ili prilika za par neradnih dana u ime zalosti zbog palog narodnog heroja, a sve sto u jednom balkancu izazove emociju, jednostavno mora biti potpuno probavljeno u svakodnevnici narednih par dana. Ocit takav primjer je jedna obicna televizijska stanica, kakve su bile gotovo sve u tom kratkom periodu, koja je dan za danom vec gotovo bez prestanka, emitovala reprizu, ja mislim serijski snimljenih, dokumentaraca sa kuliminacijom u vijestima – „jos uvijek nisu stigle nikakve nove informacije...“. Hapsenje jednog takvog zlocinca nije mogla proci bez neceg mutnog, pa je vec slijedece jutro bila prepirka oko „kad? gdje? kako? zbog cega?.... bash sad?“. Sutradan, u Danima osvice zanimljiv text... - U silnoj farsi lazi, dok se narod prepire medjusobno da li vjerovati Vlastima da je uhvacen tad ili insajderima koji kazu da je to bilo tri dana ranije, niko se ne pita ko ga je to sakrivao citavo to vrijeme, i zasto su ga ti isti prestali sakrivati – Mozda samo dio slike, ali sta je poenta? - Propaganda je vec krenula. Nije trebalo vremena da se politicari okupe pred medijima, neki od visokih zvanicnika dolaze cime stignu, neki pod pratnjom, drugi taksijima, ali tu su, svi... Pocinje. Slusam ih kako mi govore sta bi hapsenje jednog kriminalca trebalo znaciti za mene, za moju drzavu, za citav neki sistem, a za cudo svako govori po neki mali djelic price koji njima odgovara. Piff... prebacujem kanal... 2h je navece a na OSM-u vijesti o hapsenju... hm cudno, ajde valjda nece dugo... Danima nakon toga ista vijest se vrti i ponavalja, okupira svaciju paznju, pa nece proci ni jedna tema da se ne ispreplice preko ove. Ne govorim sada, da je kod svakog tako, naravno da nas ima koji smo manje ili vise ispastali od posljedica jednog „vodje naroda“, pa mozda i nemam pravo da nazovem ovakvu jednu temu „aktuelnom“, ali svakako je vrlo lagano vidjeti kako odredjene generacije dozivljavaju odredjene vijesti. A kako to obicno biva kod jednog balkanskog mentaliteta, cim je vijest aktuelna, automatski daje pravo svakom da je prokomentira, obrazlozi na svoj nacin i ukaze na nedostatke ili povoljnosti, i to na kraju krajeva uopste ne bi bio problem, da se u citavom tom procesu sazvakavanja takve aktuelne vijesti, ona ne preuredjuje prema svacijim mjenjima i cejfu. Tako ces u jednim novinama procitati naslov „Pade heroj, djubrad ga izadala“, a u istom tom gradu, pa ako ne vec na susjednoj trafici, za slican taj clanak procitati naslov „Krvolok pred pravdom“. I tu je taj kraj i pocetak istog kruga propagande koju vrsimo sami nad sobom, kao kada zakotrljas grudvu niz brdo i samo pustis da raste i guta sve pred sobom. Kad novi broj izadje, svako ce kupovati svoje novine, citati clanke svojih ljudi, napisane bash eto za njih pod izgovorom – zasto vjerovati onim tamo? – a da pri tome niko i ne gleda treba li vjerovati ovim svojim. I nakon toga, sutra ces izaci na ulicu uvjeren da „nasi“ govore istinu, ili da bar lazu manje nego ti „njihovi“, i biti dio citavog sistema koji ti govori da „njega“ mrzis jer on cita neke druge novine. A za kraj, samo bi jos da sa vama podjelim jednu filozofsku misao izrecenu meni, od strane starog, prije par godina (i od tad cini mi se ponavljanu svaki drugi dan) : „ Pocni mislit tom glavom vise, za sta ti sluzi ?“ Ali eto, i ovo je jedna „nasa“ prica, prepricana „nasim“ nacinom, za „nasu“ raju, a vi – drugi – pa nek neko vec prevede na „vaski“ – valjda ce prica imat smisla. |
